subota, 30. lipnja 2007.

Bolero


Poznata Ravelova kompozicija je nastala upravo iz umjetnikove spoznaje da se osjećaj za tijek vremena može zavaravati. "Bolero" je komponiran samo jednom melodijom i jednim ritmom, a njenim ponavljanjem je Maurice Ravel stvorio djelo za orkestar bez muzike, kako je on sam nazvao "Bolero". Slušajući imamo osjećaj da se tempo i ritam melodije ubrzavaju i osjećamo da se i ritam u nama mjenja. To je naša zabluda o tijeku vremena, jer melodija i ritam ostaju isti samo se pojačava ton njenog izvođenja. Ona postaje u svojim ponvaljanjima glasnija i glasnija, a nama se pričinja da se ritam mjenja. To je ugodna zabluda koja u nama budi osjećaj za ritam i na neki način dokazuje da slušajući muziku sudjelujemo u dimenziji vremena.
Iako mi spoznajući ritam melodije i osjećajući ga u sebi potvrđujemo da je vrijeme pokret, još uvijek u ljudskom tijelu nije pronađeno osjetilo kojim bi se spoznavao i osjećao protok vremena.
Znanstvenicima je uspjelo, zahvaljujući preciznoj tehnologiji mjernih instrumenata, u mozgu pronaći mjesta koja reagiraju na pokret i ritam.
Jedno takvo mjesto je mali mozak, koji visi na doljnjem dijelu velikog mozga točno na ušću leđne moždine u lubanju. Mali mozak svojim djelovanjem u svakodnevnim situacijama pomaže velikom mozgu, jer on regulira ponavljajuće pokrete, npr. čovjekovo koračanje. Zahvaljujući tom djelovanju, čovjekova svjesna spoznaja se može orijentirati i na druge podražaje. Čovjek može hodati i razgovarati u isto vrijeme.
Drugo mjesto je ispod samog velikog mozga u području koje nazivamo bazalne ganglije. to je onaj dio čovjekovog mozga koji djeluje kod kompliciranih, nesvakidašnjih pokreta, npri. uvlačenje konca u ušicu igle. Bazalne ganglije šalju električne titraje koji se šire mozgom i ostvaruju ritam koordiniranog rada mišića odgovornih za pokret čovjekova tijela. Mozak spoznaje i određuje vrijeme pokreta, zahvaljujući upravo tom u njemu nastalom ritmu. Bez te sposobnosti našeg mozga mi bi se jedva pokretali, a kamoli mogli igrati stolni tenis, jer pri toj igri se mala loptica kreće brzinom od 200.km na sat i ako naš mozak u djeliću sekunde ne odredi ritam i brzinu djelovanja naše ruke mi gubimo poene.
Pokušajte još jednom onu igru sa polaganim korakom u redu za kruh. Sada ćete osjetiti kako vi svojom svjesnom spoznajom koraka možete ritam koji određuje vaš mozak usporiti, a da ga igrajući stoln tenis ubrzavate. To isto činite i pri plesu, jer vaša svijest o pokretu usmjerava djelovanje vašeg mozga.
Treningom bilo koje vrste vi djelujete na djelovanje mozga i u zajednici s njim ostvarujete rezultate. Problem je u onom zaboravu svijesnog bića o kojem sam pisala u koreografiji svakodnevice. Vi zaboravljate uloženi trud i to s mukom proizvedeno vrijeme pada isto tako u zaborav. Pokreti koje izvodite u svakodnevici, po vašem mišljenju, nemaju veze sa onim naučenim u sportu ili pri plesu.
A u vašoj glavi postoji orkestar koji neprestano sjedinjuje ritme vaših stanja i vjerno čeka da uistinu postanete njegov dirigent i da strune vaše svjesti o svakodnevnom pokretu zatitraju tonovima vaših misli i postanu vaše sjećanje koje onda uistinu dirigira orkestrom vaše svijesti o pokretu. Tako svakodnevni pokret, sjedinivši u sebi melodiju i ritam vaših misli, postaje vaše umijeće.
Pišem o tome jer možda neki od vas rađe pamte melodije nego misaone slike. Svejedno je za koju vrstu pamćenja se odlučite, važno je da spoznate tri sekunde takt, ritam iz kojeg vaš pokret izrasta i da ga onda uistinu i slijedite.
Zamislite da stojite u kuhinji i kuhate običan svakodnevni ručak. To je posao koji obavljate bez misaonog i emotivnog sudjelovanja u njemu, to je nešto što je obavezno i što ste dužni učiniti zbog vas samih i vaše obitelji. Već sama pomisao na tu obavezu ubija u vama vašu kreativnost i vi misleći o problemima vaše djece, o neplačenim računima, o poslodavcu koji od vas očekuje uvijek više i više sudjelovanja u djelovanju firme, rezuckate luk, gulite krompire, režete meso bez svjesnog sudjelovanja u tim pokretima.
Probajte dok u kuhinji provodite tako i tako izvjesno vrijeme istovremeno slušati Ravelov "Bolero" i u sebi probuditi svijest o svojim pokretima, počevši od stopala, preko koljena, kukova, kralježnice do ramenih zglobova i pokreta šaka. Svako pojačavanje tona melodije neka vas prisjeti da ritam mora ostati isti i pokreti će se sjedinjavati sa vašim doživljajem ritma, izrastat će iz njega i rezuckanje luka, guljenje krumpra i rezanje mesa više nije samo obavljanje obaveznog posla nego uvježbavanje umijeća pokreta.
Rezuckanje luka, pokret koji ste već tisuće puta izvodili, lijeva šaka pridržava očišćeni luk, desna s nožem u ruci sjeće luk u krugove, radiusom ih prepoljava, a onda ih dijeli i sve manje djelove i jedino što ste pri tom poslu dosada pamtili su suze koje su potekle iz vaših očiju i miris luka koji izaziva ugodu ili neugodu u vašem pamćenju.
Jeste li ikada razmišljali o malim pokretima koje pri tome izvodite? Znate li gdje je njihov izvor i koliko dijelova tijela ponekad nepotrebno uključujete u taj pokret? Kako stojite, gdje su vam ramena, što je s glavom?
Odslušajte prvi dio "Bolera", tihi tonovi odaju ritam koji možete pratiti ostvarujući tako svoj uspravni stav i uistinu osjetiti kako vaše tijelo svakim uzdahom raste u svojoj spralnoj dinamici. Zadržite tu visinu u motoričkom pamčenju i pokušajte izdisati polako uvlačeći trbuh u trbušnju šupljinu. Izišite dugo dok ne osjetite napinjanje mišića struka, tada će vam se uistinu učiniti da sami svojom voljom stvarate pojas koju stabilizira vašu zdjelicu i dozovoljava kralježnici i rebrima slobodno spiralno izvijanje ka glavi koja onda bez težine lebdi nad prvim kralješkom i omogućava vam njeno slobodno pokretanje. Opustite sve mišiće i udahnite još jednom duboko, osjetite rastezanje prsnog koša, podizanje prsne kosti i spuštanje lopatica. Vrat i ramena su oslobođeni pritiska napetih mišića, a ruke se slobodno pokreću u svim smjerovima.
Kada se tonovi melodije počnu pojačavati počnite rezuckati luk, spoznati ritam prenesite u pokret koji polazi iz lakta, ručnog zgloba i mišića dlana, a ne iz prstiju. Prstima samo pridržavate nož i luk, pokret dolazi iz mišića kojih u prstima uistinu nema, tamo su samo njihovi završetci u obliku tetiva. Mozak će stvarati nove svrsishodnije motoričke karte i on će ih pamtiti, kao što je s vremenom zapamtio vaše pokrete u sportu i plesu.
Sve glasniji tonovi "Bolera" odjekuju vašim stanom i podsjećaju vas da ritam vaših pokreta mora ostati isti, ritam koji spriječava umor jer vi uistinu dišete u skladu s vašim pokretima. Ritam održava protok krvi u vašem tijelu, hrani vaše ćelije i dozvoljava srcu da ravnomjerno odkucava. Najvrijedniji mišić vašega tijela, neumorni održavač vašega života se skuplja i rasteže, napinje i opušta, otkucava vaše sekunde i sjedinjuje se sa ritmom vaše svjesne spoznaje i vi pamtite sve što ste tako svjesno naučinili.
Recepte za kuhanje uobičajenih jela vi svjesno pamtite kao što pamtite naučene lekcije iz škole, pročitane knjige i svaki puta kada nešto kuhate svjesno otvorite taj dio vašeg znanstvenog arhiva.
Umijeće pokreta je slično umijeću kuhanja, pokrete bi trebali jedno vrijeme izvoditi svijesno da mozak uistinu te oblike i pamti. Tako će se i arhiv motoričkog pamćenja nadopunjavati i otvarati uporedo s vašom željom da nešto učinite.